Palestinski
politički lider. Yasser Arafat rođen je kao Abdel-Rahman Abdel-Raouf Arafat
al-Qudwa al-Husseini premda se također može pronaći podatak da mu je pravo
ime Mohammed dok je Arafat samo nadimak koji je prisvojio i navodno na arapskom
jeziku znači "blagi". Mjesto i datum njegova rođenja i danas su
dvojbeni. Arafat je tvrdio da je rođen 1. kolovoza 1929. u Jeruzalemu, istovremeno
u njegovom rodnom listu kao datum rođenja upisan je 24. kolovoza 1929. godine,
a kao mjesto rođenja Kairo (Egipat). No, ono što je neosporno jeste da je
šesto od sedmero djece dobrostojećeg arapskog trgovca te da je s majčine
strane (koja je bila veoma religiozna osoba) ima rodbinske veze s obitelji
Husseini - veoma ugledne jeruzalemske obitelji. Kada je imao četiri godine
Arafatu umire majka i otac ga smješta kod strica, koji je bio oženjen, u
Jeruzalem. Sa suprugom Suhom (Suha) u brak je stupio kasnih 1980.-ih, a
s njim je imala i jedne dijete - kćerku imenom Zahwa.
Kao mladić Arafat je studirao na kairskom sveučilištu (1952. - 1956.) gdje je po završetku studija stekao zvanje civilnog inženjera. Za vrijeme školovanja priključio se organizaciji Muslimansko bratstvo, a obnašao je i dužnost predsjednika Saveza palestinskih studenata. Vojni je rok odslužio u egipatskoj vojsci 1956. godine za vrijeme ratnih sukoba oko Sueza. Nakon odsluženja vojnog roka seli se u Kuvajt gdje radi kao inženjer. Godine 1956. jedan je od osnivača ilegalne terorističke organizacije Al Fatah. U početku su veće arapske nacije - poput Egipta, Sirije i Jordana - ignorirale Al Fatah te su osnovale vlastitu terorističku organizaciju PLO. Time su se nadale kako će stvoreti tijelo koje će predstavljati oko 4.500.000 Palestinaca (onih Arapa koji su živjeli na području na kojem se prostirala Palestina prije stvaranja države Izrael 1948.). Nakon što su 1967. u arapsko-izraelskom ratu Arapi izgubili obalu Gaze, Golansku visoravan i Zapadnu obalu arapske nacije sve se više okreću Arafatu. Tako 1968. godine on postaje predsjednik PLO-a. U naredna dva desetljeća PLO je izvodio najkrvavije napade na Izrael pa je tako Arafat stekao ugled bešćutnog terorista.
Započelo je Crnim rujnom 1970. kada je jordanski kralj Hussein, do tada vjerni potpomagač PLO-a, naredio svojim trupama da pokrenu oružanu akciju protiv palestinskih gerilaca koji su boravili u kampovima smještenih na granici Jordana i Izraela. S oružanom akcijom došlo je i do krvoprolića te je mnogo Palestinaca tom prilikom izgubilo živote. Još šokantnije je bilo ubojstvo 11 izraelskih natjecatelja 1972. godine na Olimpijskim igrama u Münchenu, a koje su počinili palestinski teroristi - pripadnici PLO-a. S vremenom Arafat je svoje napore sve više usmjeravao ka diplomaciji i političkoj borbi koja je hvatala sve više maha na uštrb terorističkog djelovanja PLO-a. U studenom 1974. godine, uz podršku arapskih država, Arafat je postao prvi predstavnik nevladine organizacije koji se obratio Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda na njenom plenarnom zasjedaju. Tom prilikom pokušao je unijeti pištolj u zgradu UN-a. Tada je izjavio: "Donosim vam maslinovu grančicu i oružje boraca za slobodu... Ne dopustite da maslinova grančica ispadne iz moje ruke". Tom prilikom priznao je Izraelu pravo na postojanje, ali se uskoro predomislio navodno pod pritiskom tvrdolinijaša iz vlastitih redova čime je izravno ignorirao dvije rezolucije Ujedinjenih naroda.
Godine 1977. godine egipatski predsjednik Anwar Sadat započeo je vlastiti mirovni proces s Izraelom. Skupa s američkim predsjednikom Jimmyem Carterom i izraelskim premijerom Menachemom Sadatom potpisao je sporazum u Camp Davidu (1978.) kojim je Palestincima jamčena autonomija na području Zapadne obale i Gaze. Nažalsot ovaj sporazum nikada nije stvarno zaživio. PLO i Arafat u samom su se početku usprotivili postizanju ovog sporazuma. Međutim, Arafat, vjerujući da će autonomija polako prijeći u ponovni izrelski nadzor tog područja nepokolebljivo je ostao na liniji zagovaranja nezavisne palestinske države. Ranih osamdesetih godina 20. stoljeća Arafatov utjeca među Palestincima privremeno je oslabljen frakcijskim borbama unutar PLO-a. Godine 1982. oštro su ga kritizirali Sirija i frakcija PLO-a koju kontroliraju Sirijci zbog njegovog kukavičkoh držanja tijekom izraelske invazije i okupacije južnog Libanona. Tom prilikom izraleske su snage opkolile stožer PLO-a u Bejrutu i prisilite Arafata na povlačenje u Tunis. Nekoliko godina kasnije (1987.), stožer je ponovo premješten, ali ovaj puta u Bagdad.
Nakon raskola u PLO-u Arafat je ponovo uspio povratiti utjecaj i moć unutar organizacije. Istovremeno sve se više posvećivao diplomatskim naporima za ostvarenje svoga cilja. Godine 1985. Arafat i jordanski kralj Hussein zatražili su američku pomoć u cilju nagovaranja Izraela da pristane na sporazum o konfederaciji Jordana i palestinskih entiteta na Zapadnoj obali i Gazi. Nedugo potom kralj Hussein prekida pregovore ističući kako PLO odbija pristati na kompromis i prihvatiti rezulcije Ujedinjenih naroda. Četiri godine kasnije (1989.) vrhovno tijelo PLO-a Palestinsko narodno vijeće izabralo je Arafata za predsjednika faktički nepostejeće palestinske države. Još četiri godine kasnije (1993.) desilo se nezamislivo: Arafat je predstavljao PLO na palestinsko-izraelskim mirovnim pregovorima u Oslu. Prema sporazumu postignutom u Oslu Palestinci su dobili pravo na samoupravu na području Zapadne obale i Gaze koja treba biti ostvarena u roku od pet godina. Također prema tom sporazumu izraelska je vojska započela s povlačenjem na tim područjima. U zamjenu za to PLO se složio prihvatiti rezoluciju Ujedinjenih Naroda kojom se priznaje država Izrael. Zbog sudjelovanja u mirovnim pregovorima Arafat je 1994. zajedno s izraelskim premijerom Rabinom i izraelskim ministrom vanjskih poslova Shimonom Peresom dobio Nobelovu nagradu za mir. Nešto kasnije izabran je za predsjednika Palestinske samouprave koja predstavlja palestinsku vladu na području Zapadne obale i Gaze.
Nakon što je izraelski ekstremist ubio premijera Rabina (1996.) Arafat je nastavio pregovore s njegovim nasljednikom Benjaminom Netanyahuom. Godinu dana kasnije Arafat i Netanyahu potpisuju Hebronski sporazum prema kojem je Izrael trebao povući svoje trupe iz Hebrona, posljednjeg grada na Zapadnoj obali u kojem je bila stacionirana izraelska vojska. Zauzvrat Arafat je dao jamstva da će se nastaviti zalagati za mirovni sporazum postignut u Oslu. Nekoliko mjeseci nakon izraelskog povlačenja iz Hebrona Palestinci i dalje nisu ispunili sve dogovoreno. Krajem 1998. nakon devetnaest mjeseci "stajanja u mjestu" američki predsjednik Bill Clinton organizirao je sastanak suprotavljeni strana. Rezultatje bio Wye River Memorandum u kojem Izrael pristaje na povlačenje s dodatnih 13 % površine Zapadne obale i Gaze. PLO je tada pristao izbaciti dio teksta iz statua njihove organizacije kojim se poziva na uništenje Izraela. Sukladno dotadašnjoj praksi ni ovaj sporazum nije u potpunosti zaživio. Stoga je Arafat u rujnu 1999. godine s novim izraelskim premijerom Ehudom Barakom, a pod pokroviteljstvom američke državne tajnice Madeleine Albright, potpisao novi sporazum. Ni ovaj sporazum, baš kao ni svi prethodni, neće zaživjeti i doći će do ponovne eskalacije sukoba.
Yasser Arafat je preminuo 11. studenog 2004. godine u pariškoj vojnoj bolnici. Službeno nikada nije objavljeno od čega je preminuo.
Iako to nikada nije službeno potvrđeno postoje nagađanja da je Arafat imao homoseksualne ljubavne odnose. U knjizi Crveni horizonti šefa rumunjske komunističke obavještajne službeIona Pacepe u jednom dijelu ta se nagađanja potvrđuju ovim citatom: "Upravo sam bio u kontaktu sa prislušnim centrom, kako bih saznao što se zbiva s Fedainom (...). Fedain je već godinama bio Arafatov pseudonim, odnosno, šifrirano ime koje smo za njega koristili. Poslije sastanka s Drugom, otišao je pravo u svoju rezidenciju gdje je i večerao. Upravo u ovom trenutku Fedain u svojoj spavaćoj sobi vodi ljubav s tjelohraniteljom. To mu je, koliko znam, najnoviji ljubavnik. Ponovo izigrava tigra. Časnik zadužen za prisluškivanje mikrofona postavljenih u njegovoj spavaćoj sobi dao mi je direktnu vezu s tom prostorijom - vrištanje mi je gotovo probilo bubne opne. Arafat reži kao tigar, a njegov ljubavnik skiči poput hijene."
Osim toga u knjizi ga Pacepa optužuje za pronevjeru financijski sredstava PLO- koje je Arafat navodno deponirao u švicarskim banakma, političke spletke te tvrdi da je Arafat prvo homoseksulano iskustvo imao u srednjoj školi sa svojim učiteljem.