Adolf Hitler rođen je u mjestu Braunau na rijeci Inn ( Austrija) od majke Klare i oca, željezničara, Aloisa 20. travnja 1889. Imao je tri starija brata koja su umrla u ranoj mladosti te je stoga majka Adolfa obožavala. Hitler će kasnije pišući o majci napisati: "Njemačkom je narodu darovala velikog sina". Kao dijete Adolf je obožavao Karla Maya i Winnetoua. Kad bi ga otac tukao mislio je na Winnetoua i samo bi glasno brojao udarce koje bi mu otac zadavao, što je oca znalo preplašiti jer je mislio da je Adolf poludio. Mladi Hitler nikada nije završio nikakvu školu, ali u mladosti je želio postati umjetnik, što njegov otac nije odobravao. Nakon očeve smrti odlazi u Linz, a iz Linza odlazi u Beč kako bi studirao na Akademiji likovnih umjetnosti. Položio je prvi prijamni krug, ali drugi nije prošao. U Beču je ostao do 1907. uzdržavajući se preslikavanjem motiva s razglednica, a onda se vraća u Linz se vraća jer mu je majka na samrti. Kratko prije Božića ona umire, a Adolf iznova okušava sreću na bečkoj Akademiju likovnih umjetnosti, ali ga opet odbijaju. Razočaran tvrdi kako za odbijanjenije kriv on već Akademija jer nije prepoznala njegov genij.
U München se seli 1912. gdje je radi kao crtač razglednica i plakata te dekorater sve do 1914. Po izbijanju Prvog svjetskog rata dobrovoljno se prijavljuje u vojsku te je raspoređen je u 16. bavarsku pričuvnu pješadijsku brigadu. Njegova postrojba odlazi na zapadnu bojišnicu gdje dobiva orden za hrabrost - željezni križ. Kao kurir dobiva i čin razvodnika. U vojsci ga prati glas čudaka - ne pije, ne puši, izbjegava žene i javne kuće. Jedini mu je prijatelj pas Foxel, britanski prebjeg.U proljeće 1918. za vrijeme Savezničkih napada u kojima su korišteni i plinovi Hitler zakratko gubi vid. Vijest o kapitualciji zatječe ga u lazaretu. Po njegovim riječima taj trenutak je bio prekretnica u njegovom životu - odlučio je postati političar. No, prije nego što je postao političar sudjeluje u ljevičarskoj revoluciji i uspostavi sovjetske Bavarske 1919. Naredni korak bila je njegova kandidatura na izborima u sovjetskoj Bavaraskoj u svojem bataljunu gdje dobiva 19 glasova. Time postaje predstavnik svog bataljuna i potom služi upravo onim snagama za koje će poslije tvrditi da ih je oduvijek mrzio. Nakon sloma sovjetske Bavarske od ljevičara postaje desničar. Slučaj će mu ići na ruku: njegov bivši zapovjednik poziva ga u propagandnu postrojbu čiji je cilj borba protiv boljševizma. Tada ga kao uhodu šalju na različite skupove. Iste godine (1919.) postaje član nacionalističke Njemačke radničke stranke (kasnije Nacionalsocijalističke radničke stranke Njemačke), a od 1921. njezin je predsjednik. Devetog lipnja 1923. u Münchenu pokušava puč s omanjom skupinom istomišljenika zbog čega je osuđen na pet godina zatvora, ali je pušten na slobodu nakon devet mjeseci. Za vrijeme izdržavanja zatvorske kazne nastaje knjiga Main Kampf (Moja borba) kada mu kolege u ćeliji preporučuju da napiše memoare jer im je bio dosadan dok su se kartali. Nakon neuspjeha puča i ponovnog dolaska na slobodu zaključuje kako se mora poslužiti legalnim sredstvima da bi osvojio vlast.
Početak gospodarske krize u Njemačkoj početak je nejgova uspona. Broj nacističkih zastupnika u Reichstagu sa 12 zastupničkim mjesta 1928. godine porastao je na 107 zastupničkih mjesta 1930. U naredne dvije godine njegova je stranka nastavila rasti skupljajući poene na sve većoj nezaposlenosti, strahu od komunizma i nemoći svojih političkih rivala. Na vlast dolazi 30. siječnja 1933. kada postaje njemački kancelar. Godinu dana kasnije u kolovozu (1934.) , nakon smrti predsjednika države Paula von Hinderburga, spojio je funkcije kancelara, predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika. Time preuzima svu vlast i postaje vođa (Führer) Njemačke. Njegova vlast postaje gotovo neograničena i počinje raditi na njezinu učvršćenju te, između ostalog, ukida sindikate i zamijenjuje ih udrugom nazvaom Njemačka radnička fronta. Zabranjuje i sve političke stranke osim vlastite. Gospodarstvo, mediji i sva kulturna zbivanja potpala su pod nacističku kontrolu čineći tako život običnog čovjeka ovisan o njegovoj lojalnosti novoj vlasti. Tisuće antinacista odvođeni su u konc-logore kako bi se mogući oporbeni glasovi u začetku doslovce uništili. U toj nakani uvelike se oslanja na tajnu policiju nazvanu Gestapo. Na njegovoj meti našla su se i crkvene vlasti koje optužuje za mito, korupciju i nemoral te uspostavlja vlastite brutalne moralne vrijednosti. Dokida koncept ljudske jednakosti tvrdeći kako su Arijevci superiornija rasa, a u skladu s time sa sve većom bezobzirnošću progoni Židove. No, još prije Židova na meti su se našle osobe s poteškoćama u razvoju, homoseksualci i svi oni koji se nisu uklapali u njegovu viziju Nijemaca kao superiorne rase.
Pažljivo se sprema i za prve vojne sukobe te u okviru tog plana (1936.) njemačka vojska ulazi u Porajnje koje je bilo razvojačena zona. Dvije godine kasnije (1938.) njemačka vojska okupirala je Austriju, a zatim se na meti našla i Čehoslovačka. U španjolskom građanskom ratu izravno je podržao generala Franca opskrbljujući ga zrakoplovima i oružjem. Njemačka pomoć Francu dala je Hitleru priliku da iskuša svoju ratnu strategiju i ratnu tehnologiju. Napadom na Poljsku (1939.) izaziva Drugi svjetski rat, a u proljeće 1940. njemačke trupe osvajaju Dansku i Norvešku. Nnešto kasnije na red dolaze Nizozemska, Belgija i Francuska. Zaveden žudnjom za tzv. životnim prostorom i svojom mržnjom prema komunizmu u ljeto 1941. napada Sovjetski Savez. Godine dana kasnije (1942.) okuplja skupinu časnika kako bi kreirao tzv. konačno rješenje židovskog problema. Rezultat je bio užasan - izgrađeni su koncentracijski logore u kojima je ubijeno 6 milijuna Židova i protivnika nacističkog režima. Za vrijeme njegove vladavine na Hitlera je pokušano više atentata, a onaj iz 1944. koju su organizirali visoki njemački vojni časnici, u kojem je sudjelovao i njemački general Römmel, najpoznatiji je. Kada su 1945. Sovjeti ušli u Berlin Hitler i Eva su počinili ubojstvo (30. travnja 1945.), ali se u samo predvečerje kraja vjenčavaju 30. siječnja 1945. Tijela su im spaljena gotovo do neprepoznatljivost što je dugo vremena bio povod za špekulacije kako je riječ o varci te da su Hitler i Eva ustvari uspjeli pobjeći.
Za života Hitler je tvrdio da je njegova zadaća "osloboditi Njemačku od zločinaca iz studenoga 1918., Versajske sramote, cijelog omraženog Weimarskog sustava, nezaposlenosti i Židova". Pored toga tvrdio je će on završiti "djelo koje je Isus započeo", te da je on "alat Božji". Zanimljivo spomenuti da je Hitler došavši na vlast svaki dan doručkovao isto: dvopek, ribanu jabuku, naranču i čaj od kamilice. Također je prakticirao svakodnevnu tridesetominutu šetnju. Za njegov ljubavni život karakteristično je da je uvijek imao odnose samo s malodobnim djevojkama. Prva poznata Hitlerova ljubav datira iz 1925., a riječ je o šesnaestogodišnjoj Mariji Raider koja je zbog njega pokušala samoubojstvo. Sljedeća ljubav bila je sedamnaestogodišnja Geli, kćerka Hitlerove polusestre. Geli je zbog njega izvršila samoubojstvo. Soba u kojoj je počinila samoubojstvo na Hitlerov zahtjev ostaje netaknuta i nitko ne smije unutra. Nakon Geli nova ljubav je sedamnaestogodišnja plavokosa Eva Braun, koja se zbog Hitlera dva puta se pokušala ubiti, a treći put je to učinila zajedno s njim 1945. O maloljetnim djevojkama Hitler piše: "Nema ničeg ljepšeg nego odgojiti nešto mlado. Djevojka od 18, 20 godina podatna je poput voska."