Djed Johna Fitzgeralda, Patrick Kennedy, doselio se u Sjedinjene Države iz Irske 1850., neposredno poslije velike gladi koja je prouzročila masovno iseljavanje iz Irske, većinom u Sjedinjene Države. Otac Johna Fitzgeralda - Joseph već je u 25 godini života postao predsjednikom jedne male bostonske banke koju je spasio od stečaja. Tada se i oženio kćerkom bostonskog gradonačelnika. Godine 1917. postaje jedan od važnih ljudi tvornice čelika Betlehem Steel Corporation, a ubrzo zatim predsjednik banke Hayden-Stone te jedan od najuspješnijih financijera u Sjedinjenim Državama. Novčano je pomogao 1932. izboru Franklina Delano Roosevelta za američkog predsjednika. Ovaj mu to nije zaboravio te ga je 1937. imenovao američkim veleposlanikom u Velikoj Britaniji. Na tom mjestu podupire politiku tadašnjeg britanskog premijera Chamberlaina kojom on popušta Hitleru. Njegova diplomatska karijera naglo se završila u kasnu jesen 1940. kada je američku javnost uvjeravao kako je aktivna američka suradnja i pomoć Hitleru nacionalni imperativ i da treba naći model primjene nacionalsocijalističkih ideja na američko društvo jer bez toga nema napretka i gubi se priključak na one trendove koji određuju budućnost čovječanstva. Pored toga izravno i neizravno financijski je pomagao Hitlera i radio na održavanju gospodarskih veza s nacisitičkom Njemačkom. Jedina šteta koju je Joseph Kennedy doživio zbog suradnje s Hitlerom bila je ta da se više nije mogao baviti politikom, ali nije izgubio ni ugled ni utjecaj.
Joseph Kennedy je imao vrlo jasne planove za svoju djecu. Kćerke je želio poudavati za ugledne, bogate ljude, a sinovima je predvidio karijeru u javnom životu. Kod svoje je djece njegovao duh nadmetanja i želju za pobjedom pod svaku cijenu. Sva su se djeca morala baviti sportom ali i od malih nogu čitati New York Times. Kod obiteljskog stola isključivo se razgovaralo o ozbiljnim temama. Međutim, već od samog početka sudbina se nije pokazala sklonomm klanu Kennedyevih. Najstarija kćerka, Rosemary bila je mentalno zaostala, a mlađa sestra Kathleen udala se 1944. za engleskog aristokrata Williama Cavendisha koji je iste godine poginuo prilikom Savezničke invazije okupirane Francuske. Četiri godine kasnije (1948.) Kathleen je poginula u avionskoj nesreći. John se nadao da će najstariji sin Joseph P. Junior postati političar. No, kada je ovaj 1944. poginuo kao pilot prilikom bombardiranja njemačke podmorničke baze obiteljska 'štafetna palica' prešla je u ruke Johna Fitzgeralda. U skladu s očevim željama John Fitzgerald ušao je u političke vode. Kasnije, kada je već bio senator, proročki je izjavio: "Ako ja umrem, moj će brat Bobby pokušati postati senator, a ako se i njemu nešto dogodi, naše će mjesto zauzeti moj brat Teddy."
Tridesetpeti predsjednik Sjedinjenih Američkih Država (1961. - 1963.) John Fitzgerald Kennedy rođen je 29. svibnja 1917. u mjestu Brookline (Massachusetts) kao drugo od devetero djece u katoličkoj obitelji irskog porijekla Josepha i Rose Kennedy. Mladi je Kennedy pohađao privatne osnovne škole (Cantebury School u New Milfordu i Choate School u Wallingfordu u Connecticutu). U ljeto 1935. školovao se na London School of Economics, a školovanje je nastavio upisom na sveučilište Princeton ali ga je bio prisiljen napustiti već na prvoj godini studija jer je obolio od žutice. Krajem 1936. upisao se na sveučilište Harvard gdje je i diplomirao u lipnju 1940. te napisao tezu nazvanu Why England Slept koja je objavljena sredinom četrdesetih godina 20. stoljeća. Odmah nakon početka rata s Japanom (prosinac 1941.) John Fitzgeralda javio se kao dobrovoljac u kopnenu vojsku ali je zbog ozljede kralježnice odbijen. Ipak je koncem 1942. uspio biti primljen u mornaricu i poslan na Tihi ocean kao zapovjednik torpednog čamca. Nakon što je japanski razarač potopio njegov brod uspio je, unatoč teškim ozljedama, spasiti 11 svojih vojnika jednog po jednog noseći na leđima plivajući do obale. Potom je u kokosovom orahu izdubio poruku kojom je tražio pomoć. Nakon završetka rata nekoliko je mjeseci 1945. radio kao reporter lista Hearst newspapers izvještavajući s konferencije u San Franciscu na kojoj je došlo do utemeljena Ujedinjenih naroda. Krajem 1946. uvjerljivom većinom glasova izabran je za zastupnika u Zastupničkom domu kao predstavnik Massachusettsa. Naredne godine (1947.) posjetio je Europu i tada je iznenada teško obolio, a liječnici su mu dijagnosticirali Adisonovu bolest i dali mu samo godinu dana života. Međutim uskoro je pronađen lijek, ali John se ipak nije u potpunosti riješio bolova koje je bolest uzrokovala.
Iste godine postao je demokratski kongresmen za grad Boston, a 1952. kandidirao se za mjesto zastupnika u Senatu. Tada je u predizbornoj utrci pobjedio svog suparnika Henrya Cabota Logea. U to vrijeme susreo je prekrasnu novinarku Jacqueline Bouvier, kćerku njujorškog bankara francuskog porijekla. Kennedy se s njom vjenčao 12. rujna 1953., a iz tog braka rodilo se troje djece - Caroline Bouvier (1957.), John Fitzgerald Junior (1960.) te Patrick Bouvier koji je preminuo uskoro nakon rođenja (1963.). Nakon oporavka od operacije leđa Kenney je napisao Profiles in Courage (1956.), studiju o hrabrim političkim aktima koje je izvršilo osam američkih senatora. Za to je djelo osvojio Pulitzerovu nagradu. Iste godine kada je objavio rečenu studiju neuspješno se natjecao za kandidata Demokratske stranke na mjesto potpredsjednika Sjedinjenih Država. U listopadu 1960. otišao je na operaciju kako bi ublažio bolove u leđima (baveći se sportom povrijedio je kralježnicu pa je cijeloga života imao zbog toga problema) međutim za vrijeme operacije došlo je do infekcije i John je pao u komu. Srećom, ubrzo se povratio iz kome i ponovo izbjegao smrti. Kao kandidat Demokratske stranke izabran je u studenome 1960. za predsjednika Sjedinjenih Država porazivši pritom republikanca Richarda Nixona. Nakon tijesne pobjede postao je najmlađ izabrani američki predsjednik i prvi predsjednik rimokatolik. Najmlađa kćerka američke pjevačke zvijezde Franka Sintare kasnije će svjedočiti kako je JohnKennedy preko Sintare tražio pomoć mafije (čemu je mafija navodno rado izašla u susret) kako bi došao na mjesto predsjednika Sjedinjenih Država.
Na predsjedničku dužnost John F. Kennedy je stupio u siječnju 1961. Ubrzo zatim u travnju 1961. vojne formacije protukastrovskih Kubanaca pod pokroviteljskom CIA-e izvršile su neuspjelu invaziju na Kubu u Zaljevu svinja. Kennedy je prihvatio odgovornost za ovaj potez, o kojem navodno nije bio informiran, a koji je smatrao velikim korakom unazad u američkoj vanjskoj politici. Također je riskirajući izbijanje nuklearnog rata blokirao sovjetskim brodovima prilaze Kubi i ultimativno zatražio povlačenje sovjetskih projektila s Kube u listopadu 1962. Kriza koja je dovela svijet na prag nuklearnog sukoba riješena je u neposrednom sporazumu između Kennedya i Hruščova, koji je pristao na povlačenje sovjetskih raketa. U čuvenom govoru na sveučilištu u Washingtonu u lipnju 1963. založio se za novi pristup u odnosima Zapada i Istoka: "... Svi živimo na istom planetu. Svi udišemo isti zrak. Svi se brinemo za budućnost svoje djece... moramo stoga uporno ustrajavati u traženju mira." Ta je Kennedyeva politika dovela do toga da je već u ljeto isto godine sklopljen Moskovski sporazum o zabrani nuklearnih pokusa. Na unutarnjopolitičkom planu Kennedyev ekonomski program pružio je Sjedinjenim Državama najduži period ekonomskog rasta nakon završetka 2. svjetskog rata. Veliku popularnost je stekao i svojim planom reformi u unutarnjoj politici (New Frontier Legislative Programme) koji je uz ostalo predviđao zdravstveno osiguranje za stare ljude, razvoj školstva i prosvjete. Naročito je značajan nov pristup ukidanju diskriminacije prema crnačkomstanovništvu. Program koji je predložio Kongresu za stvarno i poptuno provođenje u život građanske ravnopravnosti za crnce, bio je utom pogledu najrevolucionarniji čin od vremena Abrahama Lincolna.
Prilikom posjeta Dallasu (Texas) vozeći se u koloni automobila 22. studenog 1963. na Kennedya je izvršen atentat od posljedica kojeg je i preminuo. Nakon završene istrage Warenova komisija (koja je bila zadužena saznati sve činjenice o ubojstvu Kennedya) došla je do zaključka da je jedini počinitelj atentata bio Lee Harvey Oswald. Međutim i nakon tog zaključka ni dan danas ne prestaju špekulacije o teoriji zavjere.