Srbijanska matematičarka i prva supruga Alberta Einsteina rođena je 19. prosinca 1875. u mjestu Titel (Vojvodina). Bila je najstarija od troje djece (Zorka 1883., Miloš 1885.) u obitelji austro-ugarskog časnika. Pri rođenju došlo je do komplikacija i Milevi je išćašen kuk tako da je cijeli život imala kraću lijevu nogu. Nedugo nakon njezina rođenja otac je okončano vojnu karijeru i zaposlio se prvotno u Rumi (Vojvodina) da bi se kasnije preselio u Zagreb. Nakon završene osnovne škole 1886. se upisuje u žensku gimnaziju u Novom Sadu, a dvije godine kasnije (1988.) prelazi u gimnaziju u Srijemskoj Mitrovici gdje će i matuririati 1890. godine. Poslije mature upisuje se u Kraljevsku srpsku školu u Šapcu, a nakon očeva preseljenja u Zagreb zajedno s obitelji seli se i ona. U Zagrebu dobiva posebno dopuštenje da pohađa školu za dječake.
Na sveučilištu u Zürichu upisuje studij medicine ( 1896.), a u listopadu se prebacuje na Državnu politehničku školu na studij matematike i fizike. Tako je postala tek peta žena koja je primljena u ovu visokoškolsku ustanovu. Na studije je upoznala Alberta Einsteina s kojim će se kasnije i vjenčati. Milevini se roditelji nisu protivli ovoj vezi, ali Albertovi jesu. Njima je smetalo što je Mileva bila od njega starija više od tri godine i nije bila Židovka.
Iako se na početku studija činilo kako će Mileva prilično lako završiti školovanje Mileva nije uspjela u roku položiti sve ispite. Kako bi uspjela položiti sve potrebne ispite tijekom rasputa je ostala u Zürichu radeći kao asistentica u laboratoriju. Albert je pak diplomirao i otišao kući. Naredni njihov susret zbit će se na jezeru Como, a nekoliko tjedana kasnije Mileva će otkriti da je trudna. U srpnju 1901. opet će pasti na ispitima.
Krajem siječnja ili početkom 1902. Mileva je u Novom Sadu rodila kćerku Lieserl. Tada je Milevi bilo 27 godina te se s nezavršenim fakultetom i izvanbračnim dijetetom počela osjećati kao sramota obitelji. U međuvremenu Albert je dobio posao u patentnom zavodu u Bernu (Švicarska) i uskoro su se njih dvoje vjenčali (6. siječnja 1903.). No, prije vjenčanja Lieserl je oboljela od šarlaha i potom joj se gubi svaki pisani trag. Nije jasno da li je umrla ili je dana na usvajanje. Čak i sam podatak da su Albert i Mileva imali kćerku otkriven je tek 1986. godine. Sam početka braka nije bio najsretniji jer je Albert veći dio vremena provodio u patentnom zavodu, a u slobodno se vrijeme posvećivao fizici. Istovremeno Mileva se teško nosila s gubitkom dijeteta i neuspjehom na fakultetu. Bolja vremena za njihov brak došla su kad je Albert dobio povišicu i kada je rođen sin Hans Albert. Godine 1910. rođen je i drugi sin Eduard, a godinu dana poslije (1911.) obitelj se seli u Prag. Tu je Einstein dobio mjesto redovnog profesora na sveučlištu Karl Ferdinand. Godinu dana kasnije (1912.) vraćaju se u Zürich, ali tu ne ostaju zadugo jer 1914. Einstine prihvaća mjesto stalnog člana Pruske akademije znanosti i mjesto redovnog profesora na svečilištu u Berlinu. U to vrijeme njihov je brak već ušao u novu krizu jer je Albert imao imao ljubavnicu Elsu Löwenthal koja mu je ujedno bila i rođakinja. Situacija se zaoštrila toliko da je Einstein napravio listu svojevrsnih "pravila ponašanja“ za Milevu među kojima je stajalo, između ostalog, i "odgovaraj mi samo kada ti se obratim“. U sprnju 1914., dan prije izbijanja Prvog svjetskog rata, Mileva je odlučila ne trpiti više takva poniženja i s djecom se vratila u Zürich.
Albert je ostao u Berlinu i ljubovao s Elsom, a dvije godine kasnije (1916.) zatražio je razvod od Mileve. Nju je to pak toliko pogodila da se razboljela. Stoga je skrb o djeci preuzela njezina sestra Zorka koja će kasnije doživjeti živčani slom i dvije godine provesti na psihijatrijskoj klinici. Tek 1918. Mileva je pristala na razvod, a zauzvrat Einstein se obvezao Milevi prepustiti novac od bilo koje buduće Nobelove nagrade. Službeno su se rastali 14. veljače 1919., a već 2. lipnja 1919. Albert se vjenčao s Elsom. Sukladno dogovoru nakon što je dobio Nobelovu nagradu i novac koji se dobiva uz nju Milevi je prepustio sav novčani iznos. Ona je za taj novac kupila tri stana u Zürichu i plaćala njegu za sina Eduarda koji je 1930. obolio od shizofrenije. Crni niz za Milevu se ubrzo nastavio – na dočeku nove 1935. umire joj majka, a sestra Zorka 1938. Iste godine stariji sin Hans Albert s obitelji emigrira u Sjedinjene Države gdje Milevin najmlađi unuk Klaus Martin umire u roku nekoliko mjeseci.
Skrb za bolesnog sina Eduarda dovela ju je u dugove te je morala prodati dvije kuće, a prijetila je opasnost da ostane i bez treće. Stoga se obratila Albert za pomoć te je on preuzeo vlasništvo nad kućom. Međutim, osam godina kasnije iznenada je prodao kuću za 85 tisuća švicarskih franaka pod uvjetom da kupac Milevi dopusti ostanak u kući. Na dočeku Nove godine (31. prosinca 1947.) Mileva dobiva obavijest da je njezin najam istekao te da se mora iseliti. U proljeće 1948. iznenada joj je pozlilo tijekom jednog Eduardovog nasilnog napadaja te se onesvijestila. Zbog teškog stanja prevežena je u bolnicu gdje je tri mjeseca kasnije umrla (4. kolovoza 1948.). Sahranjena je na groblju Northeim u Zürichu.
Nakon što je prvi sin Alberta i Mileve, Hans Albert, učinio javno dostupnim korespodenciju Alberta i Mileve na svjetlo dana izašli su podaci sukladno kojim je može zaključiti kako je Mileva Marić koautorica, ako ne i idejni tvorac, čuvene teroije relativiteta. Prema fizičaru Evanu Harrisu Walkeru osnovna ideja relatviteta potiče od Mileve. Njemački lingivst Senta Troemel-Ploetz tvrdi pak kako je ideja možda Albertova, ali da je Mileva ta koja je odradila matematički dio posla. Biograf Abram Joffe tvrdi kako se je izvorni spis teorije relativiteta potpisan s "Einstein-Maric". Sam Albert u svojim pismima teoriju relativiteta naziva "našom teorijom" i "našim radom". U jednom od svojih pisama Einstein o Milevi piše: "Bez nje ne bih započeo moj posao, niti ga završio."