Indijski državnik i političar, nakon Ghandhija najznačaniji borac za oslobođenje Indije od kolonijalnog ropstva. Rođen je 14. studenog 1889. u gradu Allahabad na obalama rijeke Ganges kao sin dobrostojećeg odvjetnika Motilala Nehrua. Bio je najstarije dijete u obitelji Motilala i Swarup Rani (kasnije su rođene sestre Vijaya Lakshimi i Krishna). Obitelj je bila podrijetlom iz pokrajine Kašmir, a u Allahabad se preselio Motilal gdje je dobio posao odvjetnika i postao aktivan u pokretu za neovisnost Indije. U dobi od 16 godina mladi je Nehru otišao u Engelsku i pohađao školu Harrow i sveučilište u Cambridgeu. Na Cambrigeu je studirao prirodne i pravne znanosti. Od 1912. član je ljevičarske stranke Indijski nacionalni kongres koja se zalaže za neovisnost Indije. šest godina kasnije (1918.) izabran je u Sveindijski nacionalni komitet te za tajnika Indijske Samoupravne lige. Nakon povratka u Indiju došao je u dodir s Ghandijem i do 1919. aktivno sudjelovao u oslobodilačkom pokretu. Iako Gandhijev sljedbenik nije dijelio njegovo mišljenje o pasivnom otporu. Naprotiv, smatrao je kako treba primijeniti sve raspoložive mjere u cilju osamostaljenja Indije. Britanske vlasti zatvarale su ga devet puta, a u zatvoru je proveo ukupno 13 godina. Od 1929. generalni je tajnik Sveindijskog kongresnog komiteta, a 1929., 1936., 1937., 1946. te u periodu od 1951. do 1954. predsjednik je stranke Indijski nacionalni kongres.
Za razliku od Ghandija koji je prije svega bio vjerski vođa i zasnivao svoju borbu protiv Britanaca na moralnim i etničkim principima Nehru se kao liberalni socijalist zalagao za nacionalizaciju industrije, agraranu reformu i demokratsku vladu nezavisne Indije. Javno se suprostavljao Hitleru i Mussoliniju. Posjetio je Barcelonu u vrijeme španjolskog građanskog rata izražavajući simpatije prema španjolskoj republikanskoj vladi. Godine 1938. posjetio je Čehoslovačku, a nije otišao u Italiju i Njemačku gdje je bio pozvan. Od 1942. vođa je Kongresne stranke. Kada su Britanci otpočeli prirpeme za povlačenje iz Indije (1946.) pozvan je da oformi prijelaznu vladu koja će organizirati prelazak iz britanske kolonije u nezavisnu zemlju. U nekoliko narednih godina Nehru će bezuspješno pokušavati spriječiti razdiobu Indije na hindu i muslimansku državu. Unatoč njegovim velikim naporima utemljena je nezavisna muslimanska država Pakistan.
U vrijeme zadnjih povlačenje Britanaca i uspostave samoupravnog dominiona u okviru britanskog Commonwealtha izabran je za predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova. Upravo je on 15. kolovoza u indijskoj prijestolnici New Delhiju prvi puta službeno podigao zastavu nezavisne Indije. Kada je Indija 1950. postala republika ostao je mjestu predsjednika vlade sve do svoje smrti. U vanjskoj politici podržao je rezoluciju Ujedinjenih naroda iz 1950. o Koreji, suprostavio se britanskom i francuskim potezima 1956. u Suezkom kanalu te 1959. agresivnoj Kini poručio da će indijske granice braniti ako treba i vojnom silom. Koliki je ugled uživao na međunardoj sceni rječito govori i podatak da je 1951. nominiran za Nobelovu nagradu.
Pri riješavanju unutarnjih problema imao je velikih poteškoća, kako u oporbi tako i u vlastitoj stranci. Stoga je odložio pitanje nacionalizacije i agrarne reforme koju je želio provesti mirno, polako i zakonskim putem. Istakao se i kao borac protiv kastinskog sustava. Bio je također jedan od inicijatora azijsko-afričke konferencije u Bandungu 1955. Nastojao je očuvati neutralnost Indije tijekom hladnog rata. Sukladno toj političkoj opciji s Titom i Naserom osnovao je organizaciju Pokret nesvrstanih. Sa simpatijama je gledao na sve oslobodilačke pokrete u svijetu. Posebice je nastojao uspostaviti što bolje odnose s Kinom koji su tradicionalno narušeni između te dvije zemlje. Preminuo je u New Yorku 27. svibnja 1964. godine.
Nehru je bio cijenjen diljem svijeta te mu je tako u Londonu podignut spomenik, a nekadašnji Sovetski Savez Nehrua je (1989.) stavio na sovjetsku poštansku marku. Njegov rođendan u Indiji se slavi kao Dječiji dan u znak sjećanja na njegov požrtvovni rad za dobrobit djece i mladih. Djeca diljem Indije uče o "čika Nehru" (chacha Nehru). Njegove političke smjernice i dan danas oblikuju političko djelovanje Indijskog nacionalnog kongresa, stranke kojoj je bio na čelu. O njegovu životu snimljeni su brojni dokumentarni i igrani filmovi. U Indiji mnoge javne ustanove nose njegovo ime. Jedno od najprestižnijih sveučilišta u Indiji (Jawaharlala Nehru sveučilište) nosi njegovo ime. U obalnom gradu Mumbaiju (bivši Bombaj) i važnoj indijskoj pomorskoj luci pristanište i luka nose njegovo ime. Bivša Nehruova rezidencija u indijskoj prijestolnici pretvorena je u Memorijalni muzej i knjižnicu Nehru.
Djela:
Autobiografija (1941., u originalnu Toward Freedom)
Otkriće Indije (1941.)
Glimpses of World History (1936.)
Letters to Chief Ministers (5. vol., 1987,-1990., posthumno)