Lee Harvey Oswald rođen je u New Orelansu ( Louisiana), dva mjeseca nakon smrti svoga oca Roberta Edwarda Lee Oswalda. Njegova majka Marguerite Frances Claverie sama je odgajala Lee Harveya zajedno s njegovim bratom Robertom Juniorom i polubratom Johnom. Jedno vrijeme (1945.-1948.) majka je bila u vezi s Edwiom Adoolphom Ekdahlom koji je Lee Harveyu bio očuh. Kao dijete često je zapadao u nevolje jer je, prema tvrdnji psihijatra, bio emocionalno poremećena osoba. Prije nego li je napunio 18 godina živio je u 22 različita doma. S obirom da je u svakom mjestu boravio vrlo kratko pohađao je 12 različitih škola. U periodu od 1942. do 1943. majka je zbog velikog siromaštva Leeja dala skrbničkoj obitelji (na 13 mjeseci) jer nije imala dovoljno novčanih sredstava da skrbi o troje djece.
Izbačen iz škole kada mu je bilo 17 godina te se pridružio Mornaričkom korpusu vojske Sjedinjenih Država (tzv. marinci). Dva su ga razloga navela na ovaj čin - brat Robert već je bio marinac, a htio je i pobjeći od majke koja je iskazivala preveliku brigu za njega. U marincima je obučavan za radarski nazdor, a to je bila dužnost koju nije mogao obnašati bilo tko jer su vojnici s tim dužnostima prolazili posebne sigurnosne provjere. Prvo je raspoređen u mornaričku zrakoplovnu bazu u mjestu Irvine (California) da bi u rujnu 1957. dobio premještaj u mornaričku zrakoplovnu bazu Atsugi u Japanu. Ova je baza u to vrijeme bila matična baza za američke tajne špijunske zrakoplove U2 kojima su špijunirali Sovjete. Tijekom vojne službe tri puta je bio kažnjavan. Prvi puta jer se neovlašteno rukujući oružjem ranio, a drugi puta zbog izazivanje tuče s jednim narednikom. Treći puta je boraveći na dužnosti iz čista mira pucao u džunglu.
Na koncu je vraćen u bazu u Calforniji gdje se pretplatio na glasilo američke komunističke stranke The Worker (Radnik) tvrdeći kako želi naučiti osnove ruskog jezika. U veljači 1959. polagao je mornarički test iz pisanja i čitanja ruskog jezika. Na tom testu njegov je rezultat ocijenjen kao "slab". Iste godine u listopadu (1959.) emigrira u Sovjetski Savez. Po dolasku u Sovjetski Savez zatražio je državljanstvo ali je odbijen. Ubrzo nakon što je doznao da mu je zahtjev za državljstvno odbijen Oswald je na lijevom zglobu zadobio krvavu rasjeklinu. Hospitaliziran je, ali i zadržan na psihijatrijskom promatranju. Nakon izlaska iz bolnice 31. listopada pojavio se u američkom veleposlanstvu u Moskvi i izjavio kako se želi odreći američkog državljanstva. Iako je želio ostati u Moskvi i školovati se na moskovskom sveučilištu poslan je u glavni grad Bjelorusije Minsk. Tu je dobio posao u velikoj tvornici elektronske opreme. Nakon 13 mjeseci boravka u Minsku Oswald je u svoj dnevnik u siječnju 1961. napisao: "Počinjem preispitivati moju želju za boravkom ovdje. Posao je monoton, a novac koji dobivam ne mogu nigdje potrošiti. Nema noćnih klubova ili kuglana niti mjesta za rekreaciju osim sindikalnih plesova. Dosta mi je." Uskoro potom započeo je pregovore s američkim veleposlanstvom u Moskvi o povratku u Sjedinjene Države.
Početkom 1961. na plesu upoznaje Marinu Prusakovu, 19 godina staru studendicu farmakologije iz Lenjingrada koja je sada živjela kod tetke i tetka u Minsku. Vjenčali su se 30. travnja 1961., a nije prošlo ni šest tjedana otkako su se upoznali. Njihovo prvo dijete (kćerka June) rođeno je 15. veljače 1962. Nakon skoro godinu dana čekanja da im se odobre dokumenti 1. lipnja 1962. mlada obitelj napustila je Sovjetski Savez i stigla u Sjedinjene Države. Vrativši se u Sjedinjene Države nastanjuju se u Dallasu gdje žive Oswaldova majka i brat. Po povratku Oswald zapisuje svoja sjećanja i komentare na život u Sovjetskom Savezu u rukopisu naslovljenom Kolektiv. Njegov odnos s Marinom postaje sve lošiji jer je počinje tući i odbija ju učiti engelski jezik tvrdeći kako ne želi da ona zaboravi ruski. U srpnju 1962. Oswald dobiva posao u Leslie Welding Company, ali nakon tri mjeseca daje otkaz jer mu se ne sviđa radno mjesto. U listopadu se zapošljava u grafičkoj tvrtki Jaggars-Chiles-Stovall. Kolege na poslu nisu ga voljele jer je bio nepažljiv, nemaran i neljubazan. Nakon šest mjeseci (1. travnja 1963.) dobio je otkaz.
Nakon Kennedyeva ubojstva Warrenovo će povjerenstvo ustanoviti da je Oswald 10. travnja 1963. pokušao ubiti umirovljenog generala američke vojske Edwina Walkera koji je bio poznati antikomunist i segregacionist. Prije prisilnog umirovljenja (umirovio ga je upravo Kennedy 1961.), zbog promicanja ekstremno desne promidžbe među vojnicima, zapovijedao je 24 pješačkom divizijom. Nakon umirovljenja vratio se u rodni Texas i priključio pokretu koji se odupirao saveznim snagma koje su imale zadaću osigurati rasnu integraciju na sveučilištu Mississipi. Pokret je organizirao pobunu 1. listopada 1962. u kojoj je dvoje ljudi izgubilo život zbog čega je Walker i uhićen. Prema zaključku Warrenova povjerenstva u ožujku 1963. Oswald je kupio pušku kojom je pokušao ubiti Walkera. s udaljenosti od 30 metara, ali ga je promašio. Metak je pogodio drveni okvir prozora i promijenjio putanju, ali su rasprnusti komadići metka ipak ranili Walkera. Prve sumnje da je potencijalni atentator na Walkera upravo Oswald pojavile su se nakon njegova uhićenja 22. studenoga 1963. tj. istog dana kada je ubijen i Kennedy.
U svibnju 1963. Oswald se u New Orelansu zaposlio kao podmazivač strojeva u tvrtki Reily Cofee, ali je već u srpnju dobio otkaz. Tijekom svibnja (26. 5. 1963.) piše pismo procastrovskoj udruzi Fair Play for Cuba Committee u kojem predlaže da o vlastitom trošku otvori njihov ured u New Orleansu. Kako je predsjedniku ove udruge to bilo sumnjivo pismeno je odbio ovaj zahtjev. Nešto kasnije (5. i 6. kolovoza) Oswald se okreće drugoj strani i posjećuje predstavnika anticastrovske udruge Cuban Student Directorate sa željom da im se priključi. No, i oni ga odbijaju. U rujnu iste godine (1963.) autobusom odlazi u glavni grad Meksika. Došavši u Meksiko otvoreno putnicima u autobusu priča kako želi posjetiti Kubu. U meksičkoj prijestolnici u kubanskom veleposlanstvu zatražio je vizu za Kubu. Kubancima je tvrdio kako želi posjetiti Kubu na svom putu u Sovjetski Savez. Da bi mu povjerovali Kubanci su tražili da priloži dokumente koji mu odobravaju povratak u Sovjetski Savez. Iako Oswald nije uspio predočiti nikakav dokaz kubanskom veleposlanstvu za manje od tri tjedna viza mu je ipak odoborena. Potom napušta Mexico city (3. listopada) i vraća se u Dallas gdje traži posao i pronalazi u skladištu knjiga Texas School Book Depositroy. Četiri dana kasnije (7. listopada) Oswaldovima se rodila i druga kćerka, a 11. listopada Oswald piše psimo sovjetskom veleposlanstvu u Washingtonu u kojem kaže: "Uspjeti ću stići u sovjetsko veleposlanstvo u Havani kako sam i planirao, a veleposlanstvo će imati vremena dovršiti naš posao."
Tragičnog 22. studenoga 1963. snajperist sa šestog kata zgrade skladišta knjiga ispaljuje tri hica na kolonu automobila u kojoj je bio američki predsjednik Kennedy. Pti tome je smrtno ranio Kennedya i ozljedio guvernera Texasa Johna B. Connallya. Prema izvješću Warrenova povjerenstva koje upravo njega optužilo za ovaj zločin nakon što je ubio Kennedya Oswald je sakrio pušku među kutije i pobjegao prema stubištu. Na drugom ga je katu zgrade zaustavio policajac. No, kada ga je Oswaldov šef prepoznao kao zaposlenika policajac je Oswalda pustio. Potom se autobusom pa taksijem uputio kući gdje je hitro uzeo jaknu i otiša na autobusnu postaju. Tu ga je opazio policajac J. D. Tippit koji je zaustavio svoje vozilo kako bi popričao s Oswaldom. Došlo je do sukoba i Oswald je ubio policajca te se dao u bijeg. Bježeći nakratko se sklonio u trgovini cipela što je izazvalo sumnju vlasnika trgovine. Nakon što je Oswald napustio trgovinu vlasnik trgovine pratio ga je do obližnjeg kina gdje se sakrio. Tu je vlasnik trgovine upozorio prodavača karata da sumnja kako Oswalda traži policija te je prodavač nazvao policiju. Ubrzo je stigla policija i zatražila od Oswalda da se preda. Oswald je pružio fizički otpor, ali je na koncu svladan i uhićen. Odveden je u policiju na ispitivanje zbog ubojstva policajca, a tijekom dana osumnjičen je i za ubojstvo američkog predsjednika. Dok je bio u pritvoru došlo je do susreda Oswalda i novinara, a jedan reporter ga je upitao: "Da li ste ubili predsjednika?", a on je odgovorio: "Nisam optužen za to." Kada je od novinara doznao da je optužen i za ubojstvo Kennedya rekao je reporterima "Nisam ubio nikoga." Policija ga 24. studenog vodi iz gradskog u okružni zatvor kroz stražnji izlaz. Iako na stražnjem izlazu nije trebalo biti nikoga Oswalda pred TV kamera i mnoštvom novinara i policajaca smrtno ranjava vlasnik noćnog kluba u Dallasu Jack Ruby. On će kasnije tvrditi da je bio izbezumljen ubojstvom američkog predsjednika.
Kako bi se istražilo Kennedyevo ubojstvo osnovano je posebno povjerenstvo kojim je predsjedavao predsjednik Vrhovnog suda Earl Warren. Unatoč mnogobrojnim teorijama zavjere komisija je u svom zaključku 1964. ustvrdila da je Oswald djelovao sam. Ipak 1979. povjerenstvo američkog Kongresa priznalo je da postoji mogućnost zavjere i izjavilo kako također postoji mogućnost da je u ubojstvo umiješana još jedan osoba. O ovom atentatu napisano je dosta knjiga, novinskih članaka, a snimljene su i brojne dokumentarne serije. Međutim najveći uspjeh postigao je igrani film Olivera Stonea JFK.