Jure
Radić rođen je 15. rujna 1953. u Baškoj Vodi. U osnovnoj školi jedan je
od najboljih učenika, ali i na vjeronauku gdje redovito ministrira kod fra
Anđelka Šimića. Srednju školu pohađa u Makarskoj, a nakon završene srednje
škole odlazi u Zagreb gdje upisuje Građevinski fakultet. Istovremeno sluša
i tri godine laičke teologije i Više bogoslovne škole. Na fakultetu je bio
predsjednik Socijalističkog saveza studenata i delegat svoje ćelije SSRN-a
u Gradskom odboru. Poslije obrane diplomske radnje početkom 1977. odlazi
na odsluženje vojnog roka.
Po povratku iz vojske završava postdiplomski studij mostogradnje. Do 1979. asistent je na Građevinskom fakultetu, nakon čega postaje tajnik Društva hrvatskih građevinskih konstruktora. Dužnost predstojnika katedre za mostove obnaša od 1987. do 1989. Na toj dužnosti zadužen je za nadziranje gradnje dubrovačkog mosta koji za vrijeme njegova mandata nije ni započet s gradnjom. Predsjednik SIZ-a za znanost postaje 1990., a godinu dana kasnije (1991.) predsjednik je Skupštine zagrebačkog sveučilišta. U međuvremenu je imenovan pomoćnikom ministra znanosti, tehnologije i informatike. Vrlo skoro postaje i ministar istog ministarstva.
U kolovozu 1992. dotadašnji predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvoje Šarinić postaje novi premijer, a Jure Radić popunjava upražnjeno mjesto predstojnika ureda. Nedugo nakon što je imenovan na novu dužnost donosi odluku o preimenovanju vile Zagorje u Predsjedničke dvore tvrdeći pri tome kako je to u tradiciji hrvatskog naroda. U listopadu 1993. na Drugom Općem saboru HDZ-a predsjednik stranke Franjo Tuđman prijedlozima desne struje suprostavlja svog kandidata za glavnog tajnika stranke Juru Radića, obrazlažući to riječima: "Radić je za središnju politiku, temeljenu na kontinuitetu djelovanja stranke, ali i načelima kršćanske demokracije." Nakon toga Radić je izabran većinom glasova.
U listopadu 1994. razriješen je dužnosti predstojnika ureda predsjednika Republike Hrvatske. Potom prelazi na novu dužnost - postaje ministar obnove i razvtika u vladi Nikice Valentića. Obnašajući ovu dužnost u novinama je često sumnjičen da je sve značajnije građevinske radove povjeravao tvrtki Konstruktor inženjering, tvrtki u vlasništvu svog vjenčanog kuma Željka Žderića. Komentirajući redukcije električne energije u Dalmaciji (1993.) izjavio je: "Iz razgovora s ljudima zaključio sam da im ne pada naročito teško što nema struje. Ljudi se na to jednostavnu priviknu."
Novine su ga često napadale i zbog gradnje Masleničkog mosta koji je trebao biti upotrebljiv i pri najvećem nevremenu, ali kada je sagrađen morao je biti zatvaran pri svakom jačem udaru vjetra. Ispostavilo se da je novi most bio još manje uporaban od starog mosta. Novi gaf je uslijedio kada je se u javnosti pojavila informacija da je potpisao ugovor s američkom tvrtkom Behtel o gradnji autoceste Zagreb-Dubrovnik preko susjedne Bosne i Hercegovine. U listopadu 2006. imenovan je direktorom IGH, a prije toga bio je predsjednik Nadzornog odbora IGH.
U socijalističkoj Jugoslaviji odlikovan je Ordenom rada, a u nezavisnoj Hrvatskoj nositelj je i Spomenice Domovinskog rata.
Djela:
Masivni mostovi
Pontifex maximus
Zidane konstrukcije 1
Betonske konstrukcije