Franklin Delano Roosevelt rođen je 30. siječnja 1882. u Hyde Parku. Oboje njegovih roditelja ( otac James i majka Sara) bili su podrijetlom iz imućnih njujorških obitelji. Franklin je bio njihovo jedino dijete. Možda i stoga njegova majka Sara bila je vrlo posesivna, a otac mu je uvijek ostao emocionalno dalek. Moguće i zbog toga što je Franklin rođen kad je njegovu ocu bilo 54 godine. Veći utjecaj na sina imala je majka s kojom je često putovao u Europu te tako naučio njemački i francuski jezik. Školovao se u crkvenoj školi u Massachusettsu gdje je na buduće Rooseveltove svjetonazore uvelike utjecao školski ravnatelje Endicott Peabody. On je podučavao kako je dužnost kršćana pomogati onima koji su imali manje sreće u životu te ih je poticao na angažman u javnim službama. Fakultetsko obrazovanje stekao je na Harvardu. Tijekom fakultetskog školovanja njegov rođak Theodore Roosevelt postao je američki predsjednik što ga je učinilo uzorom mladom Franklinu.
Svoju buduću suprugu Eleanor Roosevelt, rođakinju Theodora Roosevelta, susreće 1902. na primanju u Bijeloj kući. Oboje su bili potomci Claesa Martensza van Rosenvelta koji je stigao u New Amsterdam (danas: New York) iz Nizozemske 1640-ih. Tri godine kasnije (17. ožujka 1905.) njih dvoje će se vjenčati unatoč žestokom otporu njegove majke. Mladi bračni par preselio se u Springwood na Franklinovo obiteljsko imanje. U tom braku rođeno je šestero djece - Anna Eleanor, James, Franklin Delano Junior (preminuo nakon 249 dana života), Elliott, (ponovno) Franklin Delano Junior i John Aspinwall. Kao zgodan i društveno aktivan Franklin je imao mnoge izvanbračne veze. Nakon što je Eleanor otkrila da je suprug vara s Lucy Mercer ponudila mu je razvod braka kako bi "mogao imati svoju slobodu". U cijelu priču umiješala se i Franklinova majka koja mu je savjetovala da prihvati razvod. Do razvoda ipak nije došlo, a Franklin je obećao supruzi kako više nikada neće vidjeti Lucy. Nakon ove afere Eleanor se preselila u zasebnu kuću. Franklin i Lucy nastavili su se dopisivati, ali se nisu više sreli sve do 1941.
Poltikom se počeo baviti politikom (1907.), a već tri godine kasnije (1910.) kandidrao se za senatora u državi New York na listi Demokratske stranke i pobijedio. U ožujku 1913. predsjednik Sjedinjenih Država Woodrow Wilson imenovao ga je podtajnikom mornarice. Na tom mjestu zalagao se za unapređenje mornarice te posebice za veću angažiranost podmornica u 1. svjetskom ratu. U okviru inspekcije američkih mornaričkih snaga u Velikoj Britaniji i Francuskoj (1918.) prvi se put susreće s Winstonom Churchillom. Svrešetkom Prvog svjetskog rata zadužen je za razvojačenje američkih snaga i tada se protivi planovima za smanjenje mornarice. Koliko je njegov ugled tada bio velik govori i podataka da ga je (1920.) Demokratska stranka imenovala svojim kandidatom za američkog potpredsjednika. Na izborima iste godine (1920.) demokratski je dvojac Roosevelt-Cox teško poražen od republikanca Warrena Hardinga. Roosevelt se tada povlači iz političkog života, ali ne zadugo.
U kolovozu 1921. oboljeva od paralize, ali odbija pomiriti se s time da će cijeloga života ostati prikovan za invalidska kolica. Pokušava s nizom terpaija kako bi se izliječio, ali ništa ne daje uspjeh. Želeći nastaviti političku karijeru morao je uvjeriti javnost da mu je bolje te stoga pribjegava triku - koristi protezu koja mu omogućava da prehoda male udaljenosti. U privatnim trenucima, daleko od očiju javnosti, kreće se jedino pomoću invalidskih kolica. Političku aktivnost nastavlja 1928. kada je izabran za guvernera države New York. Na mjestu guvernera pokreće mnogobrojne socijalne programe. Na narednim izborima (1930.) ponovno je izabran za guvernera New Yorka, a godinu dana kasnije (1931.) Demokratska stranka imenuje ga svojim predsjedničkim kandidatom. Na izborima 1932. odnosi nadmoćnu pobjedu - nije pobijedio u samo šest država od 48. Na predsjedničkoj inauguraciji (ožujak 1933.) obećao je New Deal i izrekao, kasnije, čuvenu rečenicu: "Dopustite da iznesem svoje čvrsto vjerovanje kako se trebamo bojati jedino straha samoga." S New Delaom je pokrenuo kampanju radikalnih mjera za ozdravljenje nacionalnog gospodarstva koje se našlo u velikoj krizi. Plan izlaska iz krize predviđao je masovni program javnih radova koji su financirani iz saveznog proračuna. Građene su vodene brane, ceste, električne centrale i sl. Ovi radovi omogućili su brzo zapošljavanje nekoliko milijuna ljudi. Uz to reorganiziran je bankovni sustav, uvedeno je osiguranje za nezaposlene i starosna mirovina. Na saveznoj razini radnicima je priznato pravo na sindikalno organiziranje i pravo na sklapanje kolektivnih ugovora. Izmijenio je i politiku Sjedinjenih Država prema državama Latinske Amerike vodeći politiku dobrosusjedskih odnosa. Vođen tom idejom uspostavlja i diplomatske odnose sa Sovjetskim Savezom. U okviru New Dela povukao je kontroverzan potez naredivši da se svo zlato koje Amerikanci drže u privatnom vlasništvu ima predati državi. Mnogi su smatrali ovakav potez posve neustavnim jer zadire u pravo na privatno vlasništvo.
Na narednim predsjedničkim izborima (1937.) iznova pobjeđuje. Drugi će mandat obilježiti će gospodarstvo i vanjska politika. Godinu dana nakon obnašanja drugog mandata (1938.) iznjedrit će pojam minimalne plaće kojim će biti određena najniža plaća koju radnik može primati. Zbog problema u gospodarstvu utrošiti će 5 milijarda dolara na javne radove kako bi stovrio nešto više od 3 milijuna novih radnih mjesta. Kako zbog svojih ideja o poboljšanju američkog gospodarstva dolazi u česte sukobe s Vrhovnim sudom predlaže Kongresu imenovanje novih sudaca u Vrhovni sud. To mu ne polazi za rukom, ali na koncu Vrhovni sud popušta i neke njegove prijedoge zakona proglašava zakonitim iako im se ranije protivio (Labor Relations i Social Security Acts). U svojoj nakani da izmjeni sastav Vrhovnog suda i tako lakše progura neke svoje prijedloge uspjeti će nešto kasnije kada dio sudaca ode u mirovinu ili umre. Tako je u period od 1937. do 1941 imenovao osam sudaca u Vrhovni sud. Na vanjskopolitičkom planu brine ga dolazak Hitlera na vlast kao i talijanska invazija na Etiopiju. Američki Kongres proglašava neutralnost Sjedinjenih Država donoseći zakon (Neutrality Act) kojim se zabranjuje isporuka oružja bilo kojoj zaraćenoj strani. Roosevlet se protivio ovom zakonu držeći da se tako kažnjavaju žrtve agresije (u ovom slučaju Etiopija) te da to ograničava njegovo pravo kao predsjednika da pomaže prijateljskim zemljama. No, kako je javnost ipak podržala ovaj zakon na koncu ga je ipak morao potpisao.
Iako je bilo nepisano pravilo da se za američkog predsjednika, nakon što je osvojio dva mandata, nitko ne može kandidrati i treći put Roosevelt je to ipak učinio. I nije pogriješio jer je iznova pobijedio dobivši većinu glasova u 38 od 48 saveznih država. Njegov treći mandat (1941.-1945.) obilježio je Drugi svjetski rat, a on je sve svoje snage usmjerio na pomaganje Saveznicima i pobjedu u ratu. U kolovozu 1941. sastao se Churchillom u Placentia Bayu (Kanada) te su zajedno sastavili Atlansku povelju koja je sadržavala četiri tzv. Rooseveltova pravila. Ta pravila su iste godine objavljena u Povelji o četiri slobode: misli, vjere, od bijede i od straha. Atlanska povelja značila je začetak Ujedinjenih naroda. Amerika je u Drugi svjetski rat ušla 8. prosinca 1941. kada je Roosevelt potpisao dokument o objavi rata Japanu. Naime, Japan je 7. prosinca 1941. napao američku vojnu luku Pearl Harbor na Pacifiku. Tom prilikom uništeno je 16 američkih ratnih brodova, a pogunilo je preko 2400 američkih vojnika i civila. Japanski napad bio je iznenađujući za postrojbe u Pearl Harboru, ali kasnije se ispostavilo da je dan ranije (6. prosinca) Roosevelt pročitao presretenu japansku poruku iz koje se iščitava da će napasti Pearl Harbor. Pročitavši poruku rekao je svom suradniku Haryu Hopkinsu: "Ovo znači rat." Zašto Roosevelt ništa nije poduzeo da spasi ljudstvo i opremu u Pearl Harboru nikada nije razjašnjeno. Dodatnu dozu zanimljivosti daje podatak da je američka tiskovina The Chicago Tribune 4. prosinca 1941. objavila tajni plan Rainbow Five koji je Roosevelt svojim potpisom već odoborio iako su Sjedinjene Države još bile neutralne. Prema tom planu previđena je američka invazija na Europu 1943. u suradnji s Britancima i Sovjetima.
Iako već ozbiljno narušenog zdravlja u studenome 1944. po četvrti put pobjeđuje na američkim predsjedničkim izborima. U veljači 1945. na Jalti se sastaje s Churchillom i Staljinom kako bi razgovarali o ustroju svijeta nakon svršetka rata. Tom prilikom pregledao ga je Churchillov liječnik i dao mu manje od šest mjeseci života. Preminuo je 17. travnja 1945. od izljeva krvi u mozak u Warm Springsu. Pokopan je u na imanju obitelji Roosevelt u Hyde Parku. Posthumno jedan nosač zrakoplova amerike mornarice nazvan je po njemu, a u Londonu mu je (1948.) otkriven spomenik na jednom od gradskih trgova. Na svečanom otvaranju spomenik je otkrila njegova supruga Eleanor.