Hrvatski političar i pravnik. Vladimir Šeks rođen je 1. siječnja 1943. u Osijeku. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom Osijeku. Nakon mature 1963. učlanio se u Savez komunista Jugoslavije i uredno odradio jednu smjenu Omladinske radne akcije Novi Beograd. Pravni fakultet u Zagrebu završava 1967., a da nije pao niti jedan ispit! Blistavu studentsku karijeru nastavlja jednako blistavim napredovanjem u tužiteljstvu (1967.-1971.) od zamjenika općinskog javnog tužitelja stigao je do mjesta zamjenika državnog tužitelja u Osijeku. Nakon Karađrođeva i PTT afere isključen je iz Saveza komunista Jugoslavije i dobija otkaz na sudu. Nekoliko godina pokušava isposlovati papire za privatnu odvjetničku djelatnost, a zamolbe srbijanskoj i vojvođanskoj odvjetničkoj komori piše na srpskom jeziku ćiriličnim pismom. Ovaj svoj potez kansije će obrazložio "taktikom".
Zbog tvrdnje da "JNA treba organizirati kao Wermacht u vrijeme Hitlera" (izrečene u jednom osječkom kafiću 1981.) osuđen je na trinaest mjeseci zatovra. Kasnije će tvrditi da mu je suđeno zbog hrvatskog nacionalizma, međutim u optužnici stoji gore navedena izjava i nema ni slova o hrvatskom nacionalizmu. Četiri godine odgađa zatvor i za to vrijeme brani skupinu beogradskih disidenata. U zatvor odlazi 1985. u Staru Gradišku. Nakon izlaska iz zatvora sudjeluje u osnivanju jugoslavenske podružnice Amnesty Internationala i specijalizira se za političke procese. Između ostalih brani i Vojislava Šešelja. U praskozorje višestranačja u Hrvatskoj (1989.) jedan je od osnivača osječkog HDZ-a, što je nekoliko godina kasnije obilježio i prigodnom spomen-pločom. Niz neodmjerenih izjava daje mu epitet stranačkog sokola. Primjerice (1990.) na jednom HDZ-ovom skupu kaže: "Svi koji se hrvatskom nacionalnom pokretu nađu na putu, pa bili oni i naša rođena braća, bit će maknuti milom ili silom!" Nakon prvih višestranačkih izbora izabran je za potpredsjednika Hrvatskog Sabora, a bio je i glavni kreator novog hrvatskog Ustava (Božićni ustav). Za državnog je tužitelja imenovan 1992. godine.
Obnašajući tu dužnost ostaje upamćen po optužnicama protiv novinara Denisa Kuljiša, Tanje Torbarine, Jelene Lovrić te novinara lista Feral Tribune - Viktora Ivančića, Predraga Lucića i Borisa Dežulovića. Položaj državnog tužitelja koristi i kako bi intervenirao da se iz zatvora oslobode osobe osumnjičene za ubojstvo zagrebačke obitelji Zec te zločine počinjene u Gospiću i Pakračkoj Poljani. S mjesta državnog tužitelja odlazi na mjesto potpredsjednika Vlade zaduženog za unutarnju politiku. Nakon izbora 1995. opet postaje potpredsjednik Sabora Republike Hrvatske. U periodu od 1995.-1999. član je Predsjedništva HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog Sabora te predsjednik Odobra za Ustav, Poslovnik i politički sustav. U listopadu 1995. po treći puta je izabran za zastupnika u Hrvatskom Saboru, a od 1998. potpredsjednik je HDZ-a i član Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti te Vijeća za strateške odluke Predsjednika Republike Hrvatske. Na parlamentarnim izborima u siječnju 2000. po četvrti je puta izabran za zastupnika u Hrvatskom Saboru. Tri godine kasnije (2003.) na novim parlamentarnim izborima izabran je za predsjednika Hrvatskog Sabora, a 11. siječnja 2008. po peti puta je zastupnik u Hrvatskom Saboru. No, ovaj puta je zasjeo na stolac dopredsjednika Hrvatskog Sabora.